Moja želja da čovjeka pratim na njegovom putu razvitka, utemeljena je na mojoj beskrajnoj znatiželji, mom rastućem iskustvu i nepokolebljivoj kreativnosti. Bilo kao akreditiranu teatarsku pedagogicu, umjetnicu, ili jednostavno kao čovjeka, iznimno me interesuju teški momentu u životu.
Odakle potiču nasilni impulsi, nesvjesni kvaliteti života koji podstiču naše djelovanje i odlučivanje? Šta me čini onim što jesam? Ko mi govori šta je dobro i loše. I kako želim i mogu da se krećem.
Teatar je život i život je teatar. Teatar pokreće i dopušta da bude pokrenut. Teatar stvara nova stanja svijesti i mogućnosti susretanja sa sopstvenim i tuđim.
Sa ovim na umu, teatar predstavlja za mene mnogo više od od jedne igre. On je jedan izraz društveno-plitičkih pokreta i susreta.